Maska sretnog čovjeka

Prošlo je otprilike mjesec dana otkako ponovno radim. Redovni i terapiji vjerni klijenti ubrzo su zauzeli prve termine. Dolaze i novi. Mali terapijski prostor oživio je razgovorima, smijehom i ponekom suzom.

Bubamare

Prošlo je otprilike mjesec dana otkako ponovno radim. Redovni i terapiji vjerni klijenti ubrzo su zauzeli prve termine. Dolaze i novi. Mali terapijski prostor oživio je razgovorima, smijehom i ponekom suzom. Sobom za tretmane prolijeva se miris slatke trave i zelenilo osunčanog bambusa dok ulaznu terasu opsjedaju desetine bubamara. Razletjele su se posvuda u svome crvenilu, krase ulazna vrata, hortenzije, presvlake na sjedalicama. Prizivaju mi čitalačka sjećanja na retke Marquezovih romana, ali i osjećaj vremenske disonance.

Vremenska disonanca

Dok posežem za rokovnikom često komentiram s klijentima kako je već polovica lipnja, a čini se kao da smo preskočili proljeće, kao da da ga nije niti bilo uz sve što se izdogađalo i sve što je stalo. Neki od nas su se udebljali, neki posijedjeli, drugi se još pribojavaju spavati, bolova u leđima ima napretek, neki su ostali bez posla dok je drugima baš “krenulo”. I tako redom, spotičemo se u te pravoproljetne mjesece koji nam nedostaju, a koji su nas promijenili bez obzira na moguće nijekanje.

Praznina

Negdje oko početka karantene i neposredno nakon potresa osudila sam se nakon podužih umnih priprema napisati e-pismo svojemu profesoru i učitelju klasične kineske medicine gospodinu Jeffreyju Yuenu. Ne poseže se za njegovom e-adresom tek tako, no napisah mu kako mi se prvi puta u životu događa da se većinu vremena osjećam kao velika neugodna praznina, kao da nema misli, osjećaja, ničega osim mene same ispunjene prazninom. Dr. Yuen mi je uz tople i brižne pozdrave kratko odgovorio: “Suzana, probaj biti sretna bez obzira na sve što se događa.” Nisam se upuštala u dijalog sluteći ipak minijaturnim dijelom sebe da je Jeffreyev odgovor mudar i slojevit. No bujica neodobravanja i proklinjanja cijelosvjetovne stvarnosti preplavljivala me ljutnjom i tugom istovremeno. Svijet i ja našli smo se u šah-mat poziciji. A sreće niotkuda.

Yang Wei Mai-evolucijski meridijan

Ubrzo nakon dopisivanja počela sam osjećati jaku pulsirajuću bol u mjestu gdje ključna kost formira rameni zglob. Činilo se da bol odzvanja na nekim mjestima na zatiljku i na stražnjoj strani glave. Zatim se proširila postranično i zahvatila lični živac. Donji dio leđa sasvim se zakočio. Zdjelica se gotovo zaključala, a glavom su se i dalje rojile nekoherentne misli začinjene Weltschmerz efektom. Potpuni raspad sistema! I kako to obično bude kad nam odista zagusti, povezala sam brže bolje bolne točke u jasno mapirani meridijan. Yang Wei Mai pripada grupi tzv. Izvanrednih meridijana koji se uzbune onako iz dubine bića kad se problem fizičke ili emocionalne prirode javlja kao odgovor na nemogućnost prilagodbe izvanjskim okolnostima u danom vremenu. Moje tijelo i ja sasvim smo se razišli ovoga ožujka. Otkrila sam mnoge crne rupe vlastite svjesnosti. Nakon čestih i izdašnih samoakupresura i samoakupunktura tamo negdje u travnju Yang Wei Mai me naučio da individualna svjesnost pomaže kolektivnoj svjesnosti i da tako evoluiramo kao ljudska vrsta. Pomažemo si da bismo opstali. Većina bolova nestala je u svibnju kada sam prihvatila stvarnost bez ikakvih prosudbi. Pospremila sam pijetet i patetičnost u prošlost. I baš mi je laknulo.

Leptiri i maske

Dok završavam s pisanjem bloga 23 su sata 13. lipnja 2020. godine. U San Franciscu započinje trodnevni, dosad neispredavani seminar dr. Jeffreyja Yuena o šamanizmu kao ishodišnoj točki klasične kineske medicine. Majstor Yuen polaznike će upoznati s drevnim tehnikama odbacivanja ega i “maskiranja” u nekog drugog kako bi u terapeutskom smislu baratali vrijednim alatima za pomoć klijentima. Pozvana sam, no eto, ove godine odabirem odlazak na spavanje. Vrijedi odmorno započeti radni tjedan. U srpnju će terapeutski prostor vjerojatno krasiti leptiri. Radosno će oblijetati cvijet lavande i gostiti se nektarom rascvjetalih petunija kao da se ništa nije dogodilo. Žute boje krilca topit će se u zlatnom žaru i postajati ljubičaste, a mi ćemo se uvijek iznova vraćati tijelu i svjesnosti te nehajno, onako usput, isprobavati maske sretnog čovjeka gledajući jedni drugima u oči.

Vaša Suzana

ŠTO RADIMO

Sadržaj ove stranice je isključivo informativan i ne zamjenjuje liječnički savjet ili skrb.